U procesu smo nadopunjavanja sadržaja...

U nastavku možete skinuti pdf dokumente :

- Zakon o nezakonitoj gradnji

- Obrazac prijave

- II. javni pozvi

Organizirani turizam je u Nerežišćima tek u začetku, i uglavnom se svodi na ponudu u privatnom smještaju i seoski turizam. Dio nerežiške obale na kojem su uvale Vela Farska, Smrčeva i mjesto Plaža, nudi izuzetno čisto i bistro more i šljunčane plaže idealne za ljetni odmor na moru.

Za one aktivnije, moguće je pješaćenje i planinarenje po najvišem otočkom vrhu - Vidovoj Gori, brdski biciklizam, nekoliko upsail smjerova u Pustinji Blaca, zmajarenje ili paragliding.

Poseban turistički potencijal Nerežišća leži u lovnom turizmu, a o lovištima skrbi lovna jedinica "Vidova gora", podružnica lovačke udruge "Brač".

Najveća prirodna bogatstva Nerežišća leže u kamenolomima razasutim po okolici, iz kojih se vadi arhitektonski i tehnički građevinski kamen.

Uz stočarstvo koje je najzastupljenije na seoskim domaćinstvima, vrijedno je spomenuti i vrhunska crna vina sa lokaliteta "Plaže" na nerežiškoj južnoj obali Brača.

Malo mjesto koje se nalazi između Supetra i Nerežišća nastanjuje 100njak stanovnika. Glavna djelatnost u mjestu je obrada kamena, te poljoprivreda. Uz vinovu lozu obrađuje se i sveprisutna maslina, te trešnja. U mjestu se nalazi majstorka kamenoklesarska radionica "Jakšić". U posljednje vrijeme mjesto se bavi industrijom vađenja kamena. Mjesto je poznato i po povijesnom lokalitetu spilje "Kopačina". Mjesno slavlje je 26.7 na spomen sv. Ane (sv. Joakim i Ana). Donji Humac je pod upravom Općine Nerežišća.

POVIJEST

Predmeti iskopani u špilji Kopačina, stari više milenija, svjedoče o Donjem Humcu kao jednom od najstarijih naselja na Braču. Arheolog don Frano Bulić još je 1890. godine u špilji Kopačina pronašao komadiće jelenskoga roga i dijelove koštanog i kamenog oružja. Rezultati analize životinjskih kostiju pokazali su da je ovaj dio otoka bio naseljen i 13 000 godina prije Krista. Stoga, bez zadrške, možemo reći da je Kopačina najzanimljivije pretpovijesno nalazište na otoku. Nalazi se sjeverozapadno od mjesta, 20-tak minuta pješačenja.

Smješteno podalje od mora, na obroncima Humca, mjesto se pod tim imenom prvi put spominje 1305. godine. Oduvijek se ovdje živjelo od loze i masline, a kada je bolest uništila lozu, život je pomalo gasnuo. Ljudi su u velikom broju iseljavali, najviše u Južnu Ameriku i Australiju.

Najvrijedniji spomenik u Humcu mjesna je župna crkva Bogorodice Humačke i Fabijana i Sebastijana, smještena na brijegu. Zvonik crkve je 1766. godine, kao i brojne druge zvonike po Braču, sagradio Trogiranin Ignacije Macanović. Nad oltarom, na sačuvanom zidu ranije crkve, nalazi se jedna od najstarijih freski iz Dalmacije. Potječe iz XIII. stoljeća, a prikazuje Krista na prijestolju između Majke i Ivana Krsitelja. Donji Humac je opstao do danas i pokazuje zavidnu vitalnost, nedaćama usprkos.
ŽUPA

Donji Humac spada među najstarija naselja na otoku.Župna crkva je crkva sv. Fabijana i Sebastijana (natpis na njenom starom oltaru imao je godinu 1175.). Do danas je očuvan romanički svod župne crkve koji je dograđivan početkom XIV. st., a današnji oblik je dobila 1875. godine. Ima kameni oltar i dva pokrajna oltara. Jedina sačuvana srednjovjekovna slika na Braču, a među najstarijima u južnoj Hrvatskoj, jest freska s kraja XIII. st. u Humčanskoj župnoj crkvi. Prikazuje Krista, Bogorodicu i sv. Ivana Krstitelja, a objekt je čašćenja bračkih vjernika tijekom stoljeća, o čemu svjedoći oko 250 zavjetnih darova. Zahvaljujući neprekinutom štovanju Bogorodice, ova se slika očuvala, a hvarski biskup Ivan de Andreis zabranio je pod prijetnjom izopćenja 1673. g. da se ubuduće ništa ne smije dirati u spomenutu sliku. Crkva ima orgulje graditelja France Dazzija iz 1775. g. Godine 1744. trogirski protomajstor Ignacije Macanović gradi zvonik na jugoistočnom kutu crkve.

Crkva sv. Ilije, zapadno od mjesta, potjeće vjerojatno iz X. st. Kod crkve su ostaci rimskog mauzoleja (4,40 x 3,50 m) od čijeg je tesanog kamena sagrađena sama crkva.

Crkva sv. Luke, sjeverno od Donjeg Humca prema Supetru, pripada ranoromaničkim crkvicama na otoku (XI./XII. st.).

Crkva sv. Jadre, s urušenim krovom, uz cestu, koja vodi iz Nerežišća prema Supetru, s lijeve strane, podignuta je u srednjem vijeku na ostacima rimske građevine.

Crkva sv. Križa, kod župne crkve, je iz XIV./XV. st., a sagradila ju je obitelj Zuanić.

Na mjesnom groblju je crkva Gospe Karmelske.

Ovo malo bračko naselje nalazi se na cesti koja vodi od Nerežišća prema Milni. Biometereolozi su svojim mjerenjima izračunali da se nalazi na najpovoljnijem bio metereološkom mjestu na otoku. U posljednje vrijeme pomalo se urbaniziraju, budući da dolazi do uređivanja vila u vlasništvu stranih državljana koji su prepoznali njezin potencijal za miran odmor. Stalno je nastanjena sa 100-njak ljudi, koji se uz obradu kamena bave i obradom vinove loze, maslina i ostalih mediteranskih biljnih kultura. Stara jezgra je izgrađena u mediteranskom stilu sa glavnim trgom u središtu mjesta te brojnim uličicama koje vode prema kućama. Najpoznatiji stanovnik Dračevice je akademik Petar Šimunović.

POVIJEST

Dračevicu su osnovali poljički izbjeglice koji su u XVI. stoljeću bježali pred turskim napadima iz svojih domova i tražili novo prebivalište. Isprva su se nastanili 3 kilometra zapadno od današnjeg naselja no nedugo zatim podigli su naselje koje se i dan danas tamo nalazi. Naselje je skladno izgrađeno u pravom mediteranskom stilu. Na sredini mjesta je glavni trg, od kojeg na sve strane vode brojne kale prema kućama koje okružuju samo naselje. Mjesto je poznato i po velikom broju bucala - zdenaca. Ovo naselje kuga nije pokosila kao npr. Sumartin ili Povlja a vjeruje se da su ih zaštitili sv. Kuzma i Damjan kojima su u čast podigli crkvicu 1678.god. a župna crkva Bezgrešnog začeća je izgrađena 1738. godine. U naselju je bilo odlično razvijeno gospodarstvo. Te su uz kamenolom imali i najveću vjetrenjaču na Braču koja je mljela žito s cijelog otoka. Jedini brački akademik, lingvist Petar Šimunović je rođen u Dračevici.
ŽUPA

Mjesto je naseljeno doseljenicima iz Poljica koji su se za mletačke uprave 31. XII. 1574. naselili na Braču. Iznad sela na glavici dominiraju zidovi najveće bračke vjetrenjače. Neovisna župa postala je 1849. godine.

Ovdje treba spomenuti dračevskog dušebrižnika Nikolu Šimunovića (1741.-1778.) koji je gradio današnju župnu crkvu. Ostavio je rukopisnu monografiju napisanu 1775. g.: "Diversarum scripturarum collectio seu historia Dracevicae".

Župna je crkva Bezgrešnog Začeća BDM iz 1770. g. produžena 1904. godine. Ima tri oltara, a zanimljiv je drveni oltar s palom Bezgrešnog Začeća nepoznatog slikara. Gradnju zvonika opisao je književnik A. Cettineo u romanu "Meštar Ivan".

Crkva sv. Kuzme i Damjana sagrađena je 1678. g. od strane Kuzme Žuvića i u njoj su se obavljale župne funkcije dok nije sagrađena župna crkva.

Nerežišća leže 382 metra nad morem, podno nekadašnje utvrde Grace, na kamenom obronku Grižice. Populacijski je jedna od najmanjih otočkih općina s manje od 1000 stanovnika u Nerežišćima i pripadajućim joj naseljima Donjem Humcu i Dračevici. Teritorijalno joj pripada i naselje Murvica, nedaleko od Bola.

Budući da nerežiškoj općini pripadaju i Donji Humac i Dračevica ne može se preskočiti zvonik župne crkve u Donjem Humcu sa završnom crvenom baroknom lukovicom, muške i ženske eremitske nastambe i kompleksi među kojima su čuvena svećenička pustinja Blaca i misteriozna Zmajeva špilja iznad Murvica, špilja na Vidovoj gori, špilja Kopačina nedaleko Donjega Humca - najstarije čovjekovo stanište u Dalmaciji, brojne jame od kojih vrijedi posebice spomenuti Vičju jamu na zapadnim padinama Vidove gore, dolomitni prsten Kolač nedaleko Nerežišća, Duboki dolac, najveća udolina na otoku, napušteni pastirski stanovi Obršje, Dragovoda, Podžeženik, Fantovi dolci, Planica i Smrka, streljana na Knježev ravni, rimski lokaliteti Bunje, Poganica Tršćenik, Žurno…, ostaci rimskog mauzoleja kraj Donjega Humca, vjetrenjače na Glavici blizu Dračevice i… ima toga, doista ima. Vrijedi istaknuti zaštićene dijelove prirode na području općine Nerežišća:

VIDOVA GORA s najvišim vrhom Sutvid (778) - zaštićeni krajolik. Najveći dio Vidove gore prostire se na području općine Nerežišća. Zaštićena je od 1973. godine. Pravi je raj za lovce i planinare, skupljače puževa, gljiva, sparoga i ljekovitog bilja. Atraktivan je vidikovac s kojega puca pogled na sve strane otoka Brača i na razvedenu obalu otoka Hvara. U planinarskom domu «Vladimir Nazor» nude se brački specijaliteti (janjetina s ražnja, vitalac, dalmatinski pršut, bračko vino, sir…) kako i dolikuje bračkoj konobi.
Svježi visinski zrak i jedinstvena park šuma dalmatinskog crnog bora, koja pokriva trećinu toga područja, prvorazredna je prirodna ljepota. Osim šuma crnog bora, u nižim i toplijim predjelima raste i alepski bor. Međutim velike su površine pokrivene makijom, najčešće gustom i teško prohodnom. Prevladavaju također kamenjari s niskim šikarama. Nedaleko od vrha Vidove gore nalazi se Vičja jama, kao i jedna špilja duga 46 metara. Najdublja do sada istražena jama je Jama kod Matešića stana, sjeveroistočno od Vidove gore, dubine 285 metara.

Dolina BLACA – zaštićeni krajolik. Zaštićena od 1986. godine.
Blaca su napušteni samostan, a danas brački muzej Pustinja Blaca, jedno od najljepših izletišta na otoku. Nekadašnji samostan Blaca smjesten je ispod visoke strme litice Ljubitovice. Godine 1551. brački knez darovao je dolinu Blaca poljičkim glagoljašima, koji su 1540. godine pred Turcima pobjegli s obale. Svećenici su tamošnju špilju Ljubitovicu preuredili za stanovanje, a 1570. godine knez im je dopustio sagraditi crkvu i samostan. Crkva, posvećena Uznesenju Marijinu, dovršena je 1588. godine, a u doba baroka biva obnovljena. Trooltarna je to crkva s orguljama majstora Ettorea del Chiara iz 1884. godine. 1590. hvarski biskup Petar Cedulin kanonski priznaje status ove svećenićke zajednice, čiji su članovi živjeli po vlastitim uredbama što ih je biskup potvrdio. S vremenom se ova zajednica uzdigla do zamjetne ekonomske razine, osobito za upravljanja svećenika Ivana Nemčića (1722.- 1800.). U pravnom pogledu Blaca su pripadala nerežiškoj župi pa se u nerežiškoj crkvi nalazi njihov grob s natpisom i godinom 1637. Samostalna kapelanija za okolne zaseoke osnovana je u Blacima 1855. danas opet pravno pripada nerežiškoj župi.

Kroz stoljeća su građevine i gospodarske zgrade koje su podizane u potpunosti zatvorile ulaz u špilju. Taj izuzetno zanimljiv kompleks zgrada dobro je očuvan do današnjih dana. U samostanu se nalazi izuzetno vrijedna spomenička zbirka: biblioteka, mala tiskara i zvjezdarnica s teleskopima (upravitelj Nikola Miličević st.(1869.-1923.) u vlastitoj tiskari u Blacima tiska tri knjige, a posljednji upravitelj dr. Nikola Miličević ml. (1923.-1963.) bio je astronom svjetskog glasa). U Pustinji se nalaze još zbirke oružja, brojne slike po sobama, te drugi vrijedni upotrebni predmeti. U blizini, u litici, studenac je Slap, te jedna duboka jama i nekadašnji pčelinjak. Danas je relativno lako doći do pustinje Blaca. Automobilom se dođe do opustjela zaseoka Dragovode, a odatle puteljkom koji se spušta u dolinu Blaca treba hodati oko pola sata. Taj se puteljak nastavlja, kroz dolinu, sve do uvale Blaca – Popove vale. Pustinja je otvorena svakoga dana osim ponedjeljka od 8 do 19 sati.

Borić na krovu crkvice u Nerežišćima- spomenik prirode. Zaštićen od 1969. Nerežišća su mjesto u gospodarskom zamahu. Uz tradicionalno bavljenje ovčarstvom, Nerežišćani su se okrenuli razvoju kamenarske industrije od branja do prerade kamena, građevinarstvu, trgovini i poljoprivrednim kulturama, a i turizmu daju zeleno svjetlo.

Općina Nerežišća
Trg sv. Petra 5
21423 Nerežišća
OIB: 44288790358

RADNO VRIJEME:
07:00 - 15:00

RAD SA STRANKAMA:
08:00 - 14:00

______________________________

U Općini Nerežišća aktivna su dva malonogometna kluba : MNK "Mladost" i MNK "Nerežišća", koji su članovi bračke malonogometne lige.

Posebna zanimljivost i športski doživljaj je "Kup Sv. Margarite" u lovnom streljaštvu (Skeet), koji svake godine okuplja zaljubljenike u taj šport u Nerežišćima.

Nerežišća su 1998. godine proslavili 200-tu obljetnicu utemeljenja državne pučke škole.

Bilo je to godine 1798., godinu dana nakon prestanka mletačke vlasti, za prve austrijske uprave Dalmacijom. Za druge pak austrijske uprave Nerežišća su dobila današnju velebnu školsku zgradu, izgrađenu od 1902. do 1904. Ta tema je podrobno opisana u knjizi don Josipa Franulića : "Školstvo u Nerežišćima na Braču".

Iste godine u Zadružnom domu u Nerežišćima predstavljena je stalna postava umjetničkih radova bračkih kipara, slikara i grafičara, koja u svom fundusu broji više od stotinu izložaka.

Nerežišća i okolica obiluju brojnim spomenicima kulture.