Donji Humac, jedno od najstarijih bračkih naselja, smješten je u središnjem dijelu otoka Brača, nešto manje od dva kilometra sjeverozapadno od mjesta Nerežišća čijoj općini i pripada. Prvi se put spominje 1375. godine. U blizini naselja nalazi se spilja Kopačina, najstarije poznato čovjekovo obitavalište na Braču. Ondje su pronađeni tragovi života iz razdoblja od VIII. do III. tisućljeća pr. Krista., pa neki arheolozi smatraju da je riječ o najstarijem čovjekovu prebivalištu u Dalmaciji. Nedaleko se nalazi i crkvica Sv. Ilije koja datira iz X. stoljeća, a sagrađena je na ostacima rimskoga mauzoleja.
Valja spomenuti i ranoromaničku crkvicu sv. Luke iz XI./ XII. stoljeća, pa i crkvicu sv. Križa iz XIV./ XV. stoljeća. Župna crkva, koja je dograđivanjima i proširenjima nastala na mjestu nekadašnje crkvice Stomorice iz X. stoljeća, posvećena je svetomu Fabijanu i Sebastijanu. U njoj se čuva vrlo vrijedna freska iz XIII. stoljeća, jedna od najstarijih u južnoj Hrvatskoj, nekoć i danas veliki motiv hodočašćenja mnogih vjernika.
Uz naselje je nalazište cijenjenoga bračkoga bijeloga kamena, što je dijelom usmjerilo njegov razvoj. I danas je tradicija obrade kamena dobro sačuvana pa je mjesto dalo poznate kamenoklesare i kipare. Stariji stanovnici bave se poljoprivredom, uzgojem domaćih životinja i lovom, a mlađi spomenutim granama, klesarstvom, ugostiteljstvom ili gravitiraju Nerežišćima gdje često pronalaze posao u raznim poljima. Ovo se mjesto ističe po lijepim starinskim kamenim kućama i zdanjima, po sačuvanoj tradiciji i raznim pučkim običajima. Donji Humac danas broji cca 160 stalnih stanovnika.