Najstarji muški stanovnik Nerežišća, barba Jozo Baković proslavio svoj 90. rođendan

Valja nam malo spomenuti i sam tijek života našeg barba Joze... Barba Jozo Baković rođen je 4. rujna 1924. godine u Nerežišćima. Pet razreda osnovne škole završio je u rodnim Nerežišćima, te je nakon toga počeo pohađati Klasičnu gimnaziju u Bolu na Braču kod dominikanaca, gdje završava tri razreda gimnazije i odlazi u Split te tamo nastavlja svoje školovanje u Klasičnoj gimnaziji, no zbog rata nastavak daljnjeg školovanja ponovo biva prekinut.
Kad se stanje primirilo, i kad je život počeo normalno teći, vratio se svome školovanju, te završio poljoprivrednu školu, smjer voćarstvo. Po završetku te škole, upisuje višu ekonomsku školu gdje je završio vanjsku trgovinu. Govori grčki, latinski, njemački, talijanski i francuski jezik.

Od osmero braće i sestara, jedino je dijete koje je uspjelo završiti školovanje, jer u to vrijeme situacija je bila iznimno teška, i nije bilo novaca. Svojom školskom ljubavi iz osnovne škole oženio se u Zagrebu, u crkvi sv. Josipa na Trešnjevci. Dobili su dvoje djece, prvo kćer Vlastu, zatim sina Marija.  1942. godine s obzirom na situaciju u zemlji odlazi u Zagreb. U Zagrebu je uz pomoć jednog starijeg zagrebačkog gospodina ušao u tzv. "Državnu časnu radnu službu." Inače su zvali "lopatari", jer su umjesto pušaka imali lopate. Njima je bio cilj regulirati rijekama koje su bile male i nečiste. To se sve odvijalo skoro do svršetka rata. Da ne ode u Njemačku, odnosno Austriju, sa svojom grupom pristupa partizanima.
Nakon rata, ponovno dolazi u rodna Nerežišća, gdje biva odveden u Split, te osuđen na 9 mjeseci rada, ali odredbom koja je izašla za sve koji imaju kaznu manju od godine dana, biva pušten na slobodu već nakon 3-4 mjeseca kazne. Potom se opet vraća u Zagreb, gdje je proveo malo vremena, jer biva pozvan u Armiju, onu tadašnju Jugoslavensku, te se nakon odsluženja vojne obveze opet vraća u Zagreb gdje se zaposlio u tzv. "Direkciji poljoprivrednih mašinskih stanica".
Potom se zapošljava u Astri, u firmi za export, gdje je radio do svog umirovljenja. No, zadnjih 8 godina svog rada proveo je u Njemačkoj gdje je bio njihov predstavnik. Po dolasku u Hrvatsku i Zagreb, odlučio je da više ne želi raditi, te sa 60 godina ide u zasluženu mirovinu.

Umirovini, zajedno sa svojom ženom, vraća se na Brač svojim maslinama i rodnim Nerežišćima. Tu je pronašao svoj mir i spokoj u svojim umirovljeničkim danima, gdje uživa i danas u svojoj 90-oj godini. Kako je kazao, na Brač se vratio "živit i umrit".
Svoju ljubav prema Braču i Nerežišćima prenio je na svoju djecu i unuke, pa tako oni svaki slobodan trenutak iskoriste da dođu u posjet svom voljenom tati i nonotu, te dragim Nerežišćima.

Barba Jozo u Nerežišćima svoje vrijeme krati čitajući političke knjige i novine, jer politika i situacija u zemlji ga jako zanimaju. Bavi se enigmatikom i jako puno rješava križaljke, te obavezno svaki dan provede barem sat i pol svirajući svoj sintezajzer.
Evo, na samom kraju, što drugo poželjeti našem barba Jozi, nego da mu dragi Bog podari jos jako puno zdravlja i pameti, pa da da mu opet možemo čestitati i onaj najveći jubilej, njegovu stotu obljetnicu rođenja!

Barba Jozo, Bog Vas poživio još dugo!

{gallery}rodjendan{/gallery}